O životu, i svemu oko njega...

petak, 09.01.2009.

Ovo je prestrašno

Čitam i ne vjerujem...strašno je što u " igri" odraslih, i zbog njihovih ideala i razmišljanja nevina djeca umiru. -Pročitati ovdje- ČLANAK

- 16:57 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 31.12.2008.

Maleni pretres 2008....

Sjedim tako malo i razmišljam... Što mi je ova godina donijela... Uff, svakako je bila turbulentna, neizvijesna, zanimljiva i jako emonitvno nabijena..različitim emocijama, ali u svakom slučaju-snažnim. pa...mislim da je ova godina za mene bila obilježena jednom velikom promjenom, nečim na što se još uvijek nisam navikla, a to je moj prekid trogodišnje veze. To me obilježilo definitivno, promijenilo mi način života, a i život sam. Mislim da je taj prekid doveo do svih ostalih stvari koje su mi se desile kasnije, izravno ili neizravno... To je bilo u ožujku, 15 dana prije mog rođendana, dakle prije 9 i pol mjeseci..Kako sam? Bolje, puno, moram priznati. On ima curu, već 7 mjeseci negdje, ništa neznam, jer ne pitam, a što god čujem i saznam, boli me, pa ne želim znati. Čuli se za Božić, sms porukom i vidjeli se slučajno subotu kasnije...to je to, vrhunac. Isti je, isti pokreti, tikovi, osmijeh, njegov miris i način hodanja, sve je isto... Dali ga još volim? Da, volim njega, onog kakav je bio dok smo bili zajedno.. ja volim uspomenu. Desilo se ludo ljeto, možda najluđe ikada...obnovila sam neka prijateljstva, a neka, jako duga, završila...bilo je to kao prekid još jedne veze, duuuuuggeeeee... Ali trebalo je tako biti, jako smo se gušile, međusobno, i koliko god smo se trudile, zapravo smo se tjerale da se družimo, jer nije više bilo volje, elana, nije to bilo više to. Izlazila sam jako puno, upoznala Njega, koji je dio mog života i danas, mada nikada nismo bili u vezi, od ljeta se ne odvajamo zapravo...čudan je taj odnos, malo nas ima, malo nema...nadam se da kad se vratim s broda , da će se sve kristalizirati... Desilo se da sam si na poslu prerezala pola prsta na mesoreznicu, tj. jagodicu i nokat, i da me taj REZ prati i danas, jer me prst boli i teško zarasta, te se tim prstom praktički i ne služim... Desilo se da sam razbila auto na jednoj fešti, alkohol i bum...ne ponosim se time, nimalo, i žao mi je što mi se to desilo, a posebno što sam to priredila svojima. Desio mi se blagi živčani slom, na poslu. Počela sam se gušiti, stiskalo me sve to u vezi bivšeg, taj odnos, ljeto, umor, problemi. Počela sam vrištati, hodati okolo po prostoriji u krug, napisala sam 16 stranica dnevnika, od čega se pola ne sjećam da sam uopće pisala. Da mi prijateljica nije došla neznam kako bi sama to prošla... U jednom trenuplačem i vrištim, u drugom se histerično smijem. Ružan osjećaj, ne možeš se kontrolirati, kao da ti tlo pod nogama propada..strašno. Ali ima i jako lijepih stvari... Upoznala sam njih dvije. Barbie i Dančy, moje duše i sreće najveće, moja dva oslonca i prave prijateljice, one koje samcijeli život trebala i tražila. Dančy znam od prije, ali nismo se družile intenzivno. 10 je godina starija od mene, ali smo definitivno na istoj valnoj duljini. Znate onaj osjećaj kad se za nekoga vežete u nekom kratkom periodu i uopće se ne pitate zašto tako brzo? Ona je moj razum, jer govori mi i ono što ja ne želim sebi priznati, pred njom sam otvorena knjiga, nema tajni, nema prešućivanja, samo puno iskrenosti, sreće, smoijeha i poštovanja. Barbie je moj osmije, upoznala sam ju ljetos ( nešto je petljala s mojim najboljim frendom Mariom), on nas upoznao, i to je bilo to, obasjala mi je dan i život. Pozitiva, sretna, iskrena i neiskvarena...tu je da me nasmije i da se zabavljamo kao nikad do sad. Iskrena, poštena, nema pretvaranja, otvorena i vjerna prijateljica. Mislim da su mi njih dvije vrhunac ove godine i presretna sam što ih imam. Desilo se još dosta toga, milion sitnica, upoznala sam jako puno ljudi ljetos, novih i zanimljivih, povezala se s nekim starim koje dugo nisam vidjela. Sve u svemu, godina je bila turbulentna, ali izašla sam iz nje vjerojatno jača nego ikada, jer što me nije ubilo definitivno me ojačalo, i nadam se da će sljedeća biti bolja, uspiješnija, a i da ću ja i ljudi oko mene biti sretni... Za kraj, svima vama želim sretnu novu godinu, puno zdravlja, veselja, ljubavi i životnih zadovoljstava...

- 13:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2008.

Za ove blagdane...

Svim ljudima koji ovo čitaju i njihovim obiteljima želim sretan i blagoslovljen Božić, obilje sreće i blagostanja te da ga provedete uz svoje voljene

- 17:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 29.10.2008.

Stranice se okreću

- 16:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 09.09.2008.

Napokon...vratila se ja...

- 23:24 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 16.05.2008.

Smijeh je lijek!

Heh, osjećam se dobro, stvarno dobro... Valjda kako je ovo sunce izašlo, tako sam se i ja probudila. Bila sam prošle subote na moto showu u Umagu, išli smo ja i Mario s ovom pilom , išli smo sa 4 motora, nas petero. I mogu vam reći da mi je to baš trebalo, malo u druge vode, među neke druge ljude... Lijepo obukla moje stare patike, traperice, motorističku jaknu, kacigu na glavu i ajmo! Bilo ja puno ljudi, novine kažu oko 11 000. Pive i ćevapa na bacanje, sami rokeri i rokerice, ma uživala sam! To je neki drugi svijet, nema onog poznatog preseravanja, nema tuča, nema uzdizanja u nebesa... Upoznala sam puno ljudi, različitih, i svi mi nekako odgovaraju, ma same pohvale! Sviralo je Atomsko sklonište, bio je i vatromet, i striptease, ma super! Vidjela sam u subotu i svog Bivšeg, malo me to oduzelo, ali nisam se dala, nisam dala da se na meni vidi ta zbunjenost, ne treba mi to. Na poslu je ok, lijepo mi je jer osim Nine, koja isto radi samnom, i koja mi je frendica cijeli život,družim se i sa drugim curama iz firme, i privatno. Izlazimo i nekako je atmosfera puno opuštenija, kad dođem u ured, a sa pola ljudi tamo sam bila vani noć prije Danas je petak... zadnji radni dan, nekako sam bolje volje odmah :-) Sutra Mico slavi rođendan, prošle smo godine u 8 došle doma, nadam se da ćemo i ove, bar u 9 :-)))) Idem, posao zove... Volim vas! Riječ dana: osmijeh

- 11:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.05.2008.

Eto i mene, pa da vidimo šta ima... :-))

Ima dana kad se osjećam jako zgaženo, i prazno i tužno. Mislim na Njega, na NAS, na ono što smo nekad bili... Fali mi sve naše, fali mi njegov glas i njegov predivan smisao za humor Danas je jedan od takvih dana... cijelo jutro razmišljam o njemu, vidjela sam ga za vikend, čak mi se i javio porukom, sa nekim pomalo ljubomornim pitanjima o mom trenutnom životu... Viđa se s jednom curom, ali meni to zapravo nije bitno, jer ja znam šta sam ja njemu bila, i time se tješim... A tješim se time što sam i ja upoznala nekoga, ali nebih sada o tome, jer još je rano za išta.. Družimo se, idemo na kave i izlazimo van, to je to... Bojim se prići bilo kome jer znam da nemogu sada nikome dati 100% sebe, jer znam da mi je glava uvijek mislima u drugom smijeru, kod njega.. A uostalom, mislim da mi je nakon 3 fodine veze, ipak, sada najbolje da budem sama... Ajmo sada malo o boljim stranama mog života Radim, polako, ali ide. Ovdje u Poreču se sve budi, za 1. Maj je bila hrpetina turista, ja nisam slavila, bila sam sa frendicom u našem kafiću, pijuckala cedevitu i uživala u suncu kojeg ovih dana, hvala Bogu, ima! Malo smo izlazili, puno sam plesala ovih dana, puno igrala pikado, i biljar koje nisam igrala 100 godina Neznam, sve se nekako budi i meni to paše, jer mrzim biti sama, mrzim kad izađem van, a nema nikoga, ovako barem znam da je svugdje krcato, i zadovoljna sam, jako Sutra se otvara jedan klub na plaži, pa ako je netko u blizini Poreča, neka svrati A ja sad idem, zove me Mario da idemo na kavu... Pusa svima... Riječ dana: Valerie

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.04.2008.

Oh, kako je to kad više nemaš 10...

Dugo me nije bilo... Na poslu sam, razmišljam malo o svemu, svom životu, Njemu i svemu što mi je život u ove 21 godine donio... Donio mi je puno smijeha i radosti, puno lijepih uspomena iz djetinjstva.. Sjećam se, kad sam bila mala, jedva sam čekala prve kiše u jesen i one na proljeće kako bi ja, sestra i tata mogli u šparoge, ili gljive, ovisi o sezoni... Inače, odrasla sam u gradiću, 12 km od Poreča, u raju na zemlji...Višnjan Oko nas same šume, polja, i dolci ( tako smo mi zvali udoline u kojima je uvijek raslo brdo visibaba)... Nadam se da vam se sviđa... Dakle, bio je to stvarno raj na zemlji... Svi smo imali tako lijepo djetinjstvo, tako normalno i bezbrižno... Po cijele smo dane bili na našem igralištu, igrali nogomet, lovice, šćinke ( iliti pikule), kad je bilo jako toplo išli bi u šumu brati ljubičice,kad bi bila kiša skrivali smo se u našim Bazama koje smo radili na drvima... imali smo mi sve obloženo na tom drvu, daskama i čavlima... jednom smo pokušali napraviti i kućicu od kamenja, pa kad smo skužili da bi to sve moglo popadati po nama i vjerojatno nas poprilično ozljediti, odustali smo... Svi smo se družili zajedno, godine nam nisu bile važne, dali ja imam 9, a ti 14, bilo je potpuno nevažno.Sjećam se, imali smo 2 lokve malo iznad Višnjana i onda bi uzeli mreže za hvatati ribu i po cijele dane bi lovili vodenjake i žabe na tim lokvama, pa ih puštali, pa te iste lovili drugi dan Neznam šta me opalilo da malo pišem o tome... Vjerojatno čeznem za nekada, čeznem za onom bezbrižnošću, za onim općim blaženim neznanjem o svijetu oko mene. Nije bilo problema koliko minusa su mi odobrili, koliko si polica napravila danas, koliko benzin košta, koliko dođe novi auto, zašto ljubav toliko boli, zašto te neki ljudi toliko razočaraju, zašto neki ljudi odu s ovog svijeta, a mladi su,što su to bolesti, što je to patnja... ništa od toga mi nismo znali, znali smo samo maksimalno uživati u ovom danu, znali smo se smijati i naganjati Ninine guske i pse, znali smo se popesti na najviše drvo i ime svakog kukca koji nam doleti na rame... Ah, kako je život okrutan... Ali sada više nema toga, iz Višnjana sam odselila sa 16, ali i dalje svaki mjesec 2-3 puta idem tamo, vidim prijatelje i prijateljice... Neki su i dalje tamo, neki su se poženili, neki imaju djecu, neki su se odselili, neki su alkoholičari, neki rade, imaju svoje firme i lijepo im je, neki su na faxu...i svaki put kad sam tamo spominjemo naše djetinjstvo, i suze nam teku od smijeha... Ali dobro, neću čeznuti previše jer mi je i sada lijepo, samo sam malo starija i upoznata sa više stvari i problema ovoga života. Idem van, imam svoje prijateljice, upoznala sam toliko dobrih i dragih ljudi u Poreču, od kojih su mi neki najbolji prijatelji. Upoznala sam prve veze, prvu ljubav, prvi sex, prvi plač zbog muškarca. Upoznala sam prvo pijanstvo, prve večere sa društvom. Upoznala sam smrt i rođenje. Upoznala sam razočarenje i nevjericu, bijes i ekstazu. Upoznala sam nove gradove, kulture, nove zemlje vidjela, novu hranu jela. Pa u Poreču sam upoznala i Njega, svog bivšeg Dragog Ali nećemo sada o njemu, već o meni Sve u svemu, nije život ni tako loš, pitam se što mi dalje nosi.. nadam se nešto lijepo... To je to, malo sam se olakšala sada.. Idem si popit jednu Cedevitu i vama šalje velike puse... Riječ dana: čežnja

- 11:42 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.04.2008.

Opet van :-)

E pa, danas idem u Rijeku... van, naravno... Pukla sam... skroz. Idemo ja, Nina i Mario... jako se veselim, neznam kako ću ići raditi sutra, ali znam da hoću... moram. Pusa svima, pa se čujemo kad se vratim... Pusaaaa!! Riječ dana: mladost

- 18:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 09.04.2008.

Koliko su izlasci potrebni jednoj dvadesetjednogodišnjakinji

Hmmm, pa da, bila sam vani... I bilo je F E N O M E N A L N O !! Izašle ja i Mico, i došle u 7 i pol doma. Ma da vam ne pričam, pre dobro je bilo... Čak sam i upoznala nekoga, ali nije mi do ničega trenutno što se ljubavi tiče, tako da mislim da će ostati na tome... Inače, radim, i provodim se sa Ninom i Mariom, jučer smo bili okolo malo, i prekjučer zaružili do 2, a ujutro svaki dan na posao ... Imam feeling kao da je sezona već naveliko počela i da ništa drugo nije bitno, samo izlasci Sutra valjda idemo u Rijeku, imamo neke frendove tamo, pa ćemo valjda ići đir, samo neznam kako ću ujutro na posao, ali nema veze, bum izdržala... Ma ljudi, mislim da sam pukla, skroz... Imam stalni feeling i potrebu za izlascima, za društvom, plesom... Svaki dan smo vani, ali SVAKI! Prije nisam bila takva, dok sam bila u vezi... mislim, izlazila bi ja, ali nikad toliko, i nikad tako hard. Nije mi onda to ni bilo potrebno, niti sam patila za izlascima, niti mi se dalo izlaziti... A sad... Posao je ok, radim i uživam u suncu... On radi, nismo se čuli uopće, ali stalno mislim na njega.... Osjećam se jača, imam vremana da posložim sve kockice i da živim normalno, mada znam da toliko izlazim da bi bila u društvu, da nisam sama, jer mi je onda koma, ali pomaže, jako, i zabavno mi je, pa kad sam s društvom manje mislim na njega... eto.. Žao mi je što nisam dugo stavila neku slikicu, ali vratila sam mu digitalni, pa dok ne kupim jedan ništa od slikica nažalost... Ljudi, idem.., Puse! Riječ dana: biznis

- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.